U arhivi Univerzitetske biblioteke u Kembridžu čuva se jedan naizgled sasvim običan dokument: kratko pismo koje je šestogodišnji Stiven Hoking napisao svom ocu Frenku. Dječji rukopis, jednostavne rečenice i mnoštvo prežvrljanih grešaka ne otkrivaju budućeg kosmologa, ali otkrivaju radoznalost, potrebu da se misli pretoče u riječi i želju za komunikacijom. Upravo taj mali papir na kojem piše: „Dragi oče, ovo je priča… nekada davno, neki pirati su tovarili blago na brod. Stiven osjeća xoxoxo, Meri osjeća xoxoxo”, simboličan je početak jedne od najimpresivnijih naučnih biografija 20. vijeka.