Strategija srbijanskih partija u Crnoj Gori jasno pokazuje da se više ne bore za ideologiju, već za monopol nad srpskim političkim prostorom u Crnoj Gori. Podjela na „tvrđu“ i „mekšu“ struju nije znak slabosti, već pokušaj da se obuhvati cijeli spektar srpskih birača – od proevropskih koji svoju budućnost vide u Crnoj Gori kao članici EU, do radikalno proruskih i provučićevskih.