Boško Radulović je crnogorski plivač koji je svoju takmičarsku karijeru završio u 27. godini, nakon niza razočaranja i sukoba sa savezom, iako je godinama bio najbolji plivač u zemlji. Njegov put od prvih treninga u Budvi do nastupa na Olimpijskim igrama u Tokiju obilježen je upornošću, samostalnim radom i željom da ostvari san o olimpijadi. Tokom karijere oborio je brojne rekorde i predstavljao Crnu Goru na najvećim takmičenjima, ali je zbog nedostatka podrške bio primoran da se usavršava u susjednim zemljama. Nakon povlačenja iz takmičarskog plivanja, posvetio se trenerskom poslu i osnovao klub “Mako” za osobe sa invaliditetom, želeći da prenese znanje i pruži šansu drugima. Posebno je ponosan na rad sa paraolimpijcem Ilijom Tadićem, kojeg je pripremao za velika takmičenja. Radulović je zagovornik odvajanja plivačkog od vaterpolo saveza, smatrajući da bi se time plivanju dala zaslužena pažnja. Njegova karijera i dalje ostaje primjer istrajnosti i ljubavi prema sportu, a najdraži trenutak pamti kao poziv za Olimpijske igre u Tokiju. Danas radi u Podgorici, gdje kroz individualne i grupne treninge nastavlja da razvija plivački sport i inspiriše nove generacije.