Božica se probudila u tišini kakva postoji samo na Božić. Grad je još spavao, a svjetla na boru blago su obasjavala sobu. Nije žurila. Znala je da je ovo dan koji se ne smije potrošiti na brzinu. Skuhala je kavu, otvorila prozor i pustila hladan zrak da joj razbistri misli. Poruke su stizale polako, jedna po jedna, svaka s istom željom, ali drugačijim glasom. Osjetila je zahvalnost, onu tihu, duboku. Božić nije bio savršen, ali je bio stvaran. Bez velikih riječi i očekivanja. Samo osjećaj da je točno tamo gdje treba biti. I to joj je bilo dovoljno.