A naš Keco, nalik likovima iz romana o dobrim ljudima, ne spašava svijet velikim činom, već svakodnevnom ljudskošću i baš zato njegova priča liči na otvoreni roman, onaj koji se ne zatvara poslednjom stranicom, već se nastavlja iz dana u dan, u susretima, u riječima podrške, u malim stvarima herojskog grada