Uspješno se, eto, njeguje tobožnja kultura sjećanja; s jedne strane, one rijetke preostale grobnice s kostima boraca NOB-a „ubijaju“ se bagerima, s druge se poginuli ustaše, uz državne i vjerske ceremonije, često i vojne počasti, pokapaju u mramorne grobnice. Ukrašene svježim ružama koje nitko neće gaziti.