Beč, 1986. Novoimenovani ambasador Sjedinjenih Američkih Država stoji u palati Belvedere, licem u lice sa Klimtovim „Portretom Adele Bloh-Bauer I“. Još ne zna da će dvadeset godina kasnije platiti 135 miliona dolara kako bi ovu sliku doneo u Njujork. Ne zna ni da će njegova krstaška borba za povraćaj umetnina opljačkanih u vreme nacizma postati najveća strast njegovog kasnijeg života. Sve što zna jeste da ga nešto u pogledu ove zlatne žene pogađa pravo u ranu koju nosi još od detinjstva — težinu toga što je mlađi sin, onaj koji je izabrao drugačiji put, naslednik koji je odbio da samo nasledi.