Koncentracija sveukupne vlasti je u rukama predsednika Republike, kome "pomaže" izvršna vlast, Narodna skupština je svedena na organ koji potvrđuje odluke izvršne vlasti, dok je njena kontrolna funkcija gotovo u potpunosti izgubila sadržaj. Sudska vlast, sa druge strane, izložena je kontinuiranim i političkim i medijskim pritiscima, čime se ustavni sistem ravnoteže i uzajamne kontrole sveo na formu bez suštine.