Kažu da je put do njemačkog srca popločan kobasicama. Theo Lindinger i Dominik Klier misle drukčije - dajte im pečeni krumpir, domišljat preljev i sanduk neobičnih sorti pa će od skromnih gomolja napraviti romansu. Kod Caspar Plautza, u veseloj žuto-bijeloj kućici na minhenskom Viktualienmarktu, krumpir je istodobno i namirnica, i slikarsko platno, i mali pokret za očuvanje bioraznolikosti.