Krajem septembra sunce je i dalje pržilo padine gočke doline. Smestili smo se u podnožje planine Goč, u selo Kamenica i kuću na obalu same planinske reke Drežnice - hladne, bistre, pune riba. Mir je ovde dobio drugu dimenziju. Bili smo sami, uz poludivlje mačke željne pažnje, majku i mladunče vodene zmije u dvorištu, žabe, tek ponekog guštera, belu lasicu i porodicu orlova koja se gnezdila na zlatnim borovima iza naše kuće.