Bilo je dovoljno vremena, od 2012. godine do danas, da politička i javna scena Srbije pruži odgovarajući otpor vlastima, spremnim i aktivnim u poduhvatu odricanja od dela države. Od početnih simptoma ovakve namere na samom startu vladavine do jasnih činjenica o odricanju od Kosova i Metohije prošlo je svega pola godine. Već je svođenje institucionalnog statusa tog pitanja sa ministarstva na kancelariju, obavljeno na sednici Skupštine povodom konstituisanja nove Vlade (septembar 2012), jasno upozoravalo da njeni planovi u ovoj stvari nisu čisti. Posle potpisivanja tzv. Prvog briselskog sporazuma (mart, 2013), u kojem se Srbija ne pominje a dužna je da albanskim vlastima prenese sve nadležnosti kojima je suvereno raspolagala, svakome u zemlji bilo je jasno da je južna Pokrajina puštena niz vodu.