U Crnoj Gori se o boli rijetko govori naglas. Umjesto razgovora, njeguje se izdržljivost, a umjesto traženja pomoći ćutanje. Generacijama se prenose poruke „izdrži“, „proći će“, „budi jak“. Pitanje koje se nameće nije zašto pojedinci ćute, već zašto društvo i dalje ,,nagrađuje“ ćutanje. Koliko nas košta kultura u kojoj je lakše priznati fizičku nego psihičku bolest i u kojoj se pomoć traži tek kada tijelo počne da šalje alarm koji se više ne može ignorisati