Ušli smo, gotovo nečujno, bez ikakvog velikog praga ili ceremonije — u vrijeme visokotehnološkog svijeta i takozvanih pametnih telefona, televizora, automobila… i, dakako, pametnih gradova. Kao da nas je istorija samo preuzela. Više nismo „političke životinje“, kako nas je krstio Aristotel u djetinjstvu zapadne civilizacije — postali smo ljudi aplikacija. Ljudi interfejsa. Ljudi koji dodiruju svijet, ali da li ga više osjećaju?