"Arhitektura je glazba zaleđena u vremenu", zapisao je Goethe. Kroz tu se misao, stoljećima staru, provlači i nit koja povezuje Šarlijin opus – pokušaj da se glazbeni trenutak, efemeran i neuhvatljiv, pretoči u vizualnu formu koja ga može sačuvati, usporiti i ponovno oživjeti.