Dugo sam, možda i predugo, kritički angažovan u odnosu na crnogorsku političku scenu. Još od vremena razlaza Momira Bulatovića i Mila Đukanovića pratim, komentarišem i seciram mehanizme vlasti, njene iluzije i njene nervoze. U svim tim decenijama političkih lomova, polemika i javnih sukoba, nijesam doživio niz neprijatnosti kakav se zbio u posljednjih mjesec-dva, i to, paradoksalno, od onih koji sebe rado predstavljaju kao pobjednike tranzicije i glasnike nove političke kulture.